Rođena je u obitelji Milana i Dare Đurišić kao prvo od dvoje ženske djece. Sa sedam godina pobjedila je na festivalu “Studio 6 vam pruža šansu” pjevajući pjesmu Lepe Lukić Udati se nikad neću i time stekla pravo da snimi ploču. 1969. godine za Diskos snimila je svoju prvu ploču pod nazivom “Baki i deki/Mami i tati”. Nakon nastupa na festivalu Beogradsko proljeće, 1971. godine, pjevala je na Titovom rođendanu u Domu omladine, da bi je potom Josip Broz Tito pozvao za svoj stol te zamolio da mu nareže tortu. Tito je pitao šta želi biti kad naraste, a Đurišić mu je odgovorila da se želi baviti pjevanjem, ali u Milanovcu i Kraljevu nema glazbene škole. Tito je kasnije naredio da se Snežaninom ocu nađe posao u Beogradu, i da se obitelj Đurišić preseli, kako bi Snežana završila željenu školu. ^[1]

U razdoblju od 1969. do 1980. godine snimila je šesnaest singl-ploča sa pjesmamama kompozitora Petra Tanasijevića, Danila Živkovića, Ace Stepića, Milutina Popovića Zahara, Časlava Đokovića i Radoslava Graića, od čega devet za Jugoton, tri za Beograd disk i po dvije za PGP-RTB i Diskos.

Godine 1977. udala se za harmonikaša Slobodana Gvozdenovića, iduće godine rodila je kćer, a nakon dvije godine i sina. Veliki uspjeh u karijeri Snežane Đurišić počinje osamdesetih godina pjesmama Nema ćara od bećara (1982) i Mala soba tri sa tri (1983). O njenoj popularnosti svjedoči i pojavljivanje sa nekoliko kolega u serijalu Kamiondžije opet voze, u kojoj je pjevala pesmu Kaluđeru moj. U narednim godinama uspjesi su se nizali, a Snežana je postajala sve popularnija pjevačica. Tih godina godina snimila je hitove Sve je prošlo među nama, Sve što radim, tebi prija, Pričaj mi, pričaj, Kad bi još jednom pokušali, Varaš me, mangupe, Puče jelek, puče bruka, Naše tajne čuva vodenica, Iznenadi me, Pomoli se za moju sreću, Imena mi mog, Noć se sprema, Odakle si, sele, Učiniću sve, Kiše, Isplači se, Udario tuk na luk. U Domu sindikata 1990. godine održala je prvi solistički koncert u Beogradu.